Ajmo iskreno - lagano nas već hvata anksioznost kada počnemo razmišljati o školi. Hvatamo se za glavu kad pomislimo na količinu kaosa koja nas čeka. Svake godine ista spika . . .
Ono što svi već znamo je da nas najviše muči povratak školskim obavezama poput raznih planiranja, organiziranja, uređivanja čega sve ne. Ono što nikako ne smijemo zaboraviti dok smo još više-manje slobodni je sljedeće . . .
Obavi sve liječničke preglede koje trebaš odraditi na godišnjoj razini. Bolje sada, nego hvatati liječnike, sebe i svoje nastavne planove kada se zarolaju jedan za drugim. Sjeti se da je napornije pripremiti kolegu za zamjene, nego da ti to odradiš.
Nastavi trenirati rutinu pijenja vode u količinama koje su barem blizu one minimalne da ne ispadneš iz ritma odmah prvi tjedan škole kada je kolektivna dehidracija gotovo svima zajednička. Iako možemo preživljavati na ovim količinama kao neka endemska vrsta, nemoj si žrtvovati ten. Ipak se na koži najprije vidi posljedica loše hidratacije!
Potrudi se još malo nositi minimalnu količinu stvari sa sobom, a ne bunt ključeva kao neki tamničar ili pak 15 različitih torbi i vrećica iz kojih tko zna što će svake sekunde iskočiti. Treba uživati u slobodnim leđima i "neutrnulim" prstima ruke dok možemo . . . i zato - ako ih već imaš, uvali te stvari prvoj žrtvi koja ti može pomoći da se osjećaš kao normalan čovjek, a ne terenac.
. . . a sada - gas po uživanciji okusa slobode dok nas ne opali šamar realnosti. Ajde bok.
Lp,
Comments