Od završetka fakulteta kontinuirano radim u školi i imala sam prilike upoznati se s dosta različitih razreda i uzrasta. Osim upoznavanja učenika, upoznala sam i kolege, a svima nam je zajednička jedna stvar - pitanje discipline.
Kako uspostaviti disciplinu u razredu? Kako ne biti prestrog, ni preblag? Što znači rečenica: "Moraš ih stisnuti - pojest će te."
Nakon prvih izazovnih situacija u razredu, nema mjesta čekanju. Naletjela sam na priručnik Majde Rijavec i Dubravke Miljković "Pozitivna disciplina u razredu". Ako ne možemo sami riješiti problem, nove metode ne pale, a starima je istekao rok valjanosti - vrijeme je za promjenu.
U priručniku ima mnogo zanimljivih crtica iz prakse, trikova za vođenje razreda pa i savjeta za suradnju s roditeljima te brigu o samima sebi - nama učiteljima.
Iz navedenog priručnika izdvajam ključne stvari koje smatram korisnima u vođenju razreda, a koje i sama nastojim primijeniti . . . paa - krećemo!
1# Dogovori znakove za privlačenje pažnje učenika
Kada stvari s beskonačnim brbljanjem i općim nemirom u razredu izmaknu kontroli, vrijeme je da posegnemo za dogovorenim znakom za privlačenje pažnje. Ako sa svojim učenicima što ranije dogovorimo, usvojimo i uvježbamo znak za privlačenje pažnje, neće biti teško dobiti je kada nam je potrebna.
Primjerice, učitelj podiže ruku u zrak i čeka da se učenici smire. Osim što učitelj drži ruku, učenik koji primijeti našu podignutu ruku, također diže ruku, prestaje razgovarati i stavlja fokus na nas. Često će početi umirivati jedni druge. Učitelj može dignuti i obje ruke u zrak, a može i mahati određenim predmetom poput neke zastavice. Ono što je pritom još jako važno je objasniti im zašto je to važno. Nikako nemoj posezati za vikanjem. Misli na sebe i svoje glasnice! Ionako govorimo cijeli dan. Naš posao je govorenje, govorenje i samo govorenje. Zadnje što nam treba je vikanje i promuklost. Što onda?
Tamo gdje ima vikanja, nema pravog znanja. - Leonardo da Vinci
2# Dogovori razredna pravila
Djeci, odnosno učenicima treba struktura. Jako im je važna jer se tada osjećaju sigurno i dobivaju osjećaj da odrasli koji ih vode, uče i odgajaju znaju što rade. Kada postoji struktura, šanse za kaosom su manje.
Tako je važno od samoga početka uspostaviti razredna pravila. Ona moraju biti usuglašena s pravilima škole i trebaju biti jasna - njima razumljiva i logična. Za svako pravilo treba objasniti zašto postoji i zašto je važno. Pritom ih ne bi smjelo biti previše, a trebaju se donositi zajedno s učenicima. Neka se uključe u davanje prijedloga, ideja. Ako su uključeni u ovaj proces, bit će im puno važnije poštivati ih jer ih smatraju uistinu svojima. Dovoljno ih je postaviti 5 do 7 pravila. Također, pravila trebaju biti na vidljivom mjestu u razredu kako bi učenici imali podsjetnik.
3# Ne zaboravi na potkrepljenje
Potkrepljenje je način učenja koji se može provoditi u obliku pozitivnog potkrepljenja i negativnog potkrepljenja. Ona povećavaju vjerojatnost ponašanja.
Pozitivno potkrepljenje - uvođenje poželjnih posljedica koje izazivaju ugodnu, pozitivnu emociju. Primjerice, crtić na kraju dana, vrijeme za zajednički ples, pohvala pred razredom, pohvale na panou . . . Pozitivno potkrepljenje znači zadavanje ugodnih podražaja pa dijete nauči kako doći do poželjne posljedice i emocije.
Negativno potkrepljenje - unatoč tome što riječ "negativno" daje negativnu konotaciju, ne donosi ništa negativno. Ovo potkrepljenje nam isto donosi ugodu jer nas "oslobađa" neke neugode. Negativno potkrepljenje zapravo znači ukidanje nepoželjnih posljedica, a samim time i izbjegavanje neugodnih emocija. Ono što ja i moje kolegice volimo raditi je ne zadati zadaću petkom!
4# Oprezno s kaznama
Kazna može doći u dva oblika . . .
zadavanje neugodnih podražaja - npr. učenici pospremaju učionicu nakon izazivanja nereda
uklanjanje/uskraćivanje ugodnih podražaja - npr. učenicima se otkaže izlet
Ako se kazna primjenjuje, mora biti povezana isključivo s ponašanjem koje je nepoželjno. Primjerice, ako je učenik uvrijedio drugog učenika, zabrana lopte na odmoru ništa mu ne znači jer nije povezana s problemom, odnosno nepoželjnim ponašanjem koje nam je u cilju promijeniti. Takva kazna nema smisla.
Prvenstveno, učitelj treba jasno pokazati nezadovoljstvo učenikovim ponašanjem.
Ako učenika odlučimo primjereno kazniti, možemo mu uskratiti određene privilegije.
Možemo ga privremeno isključiti iz grupe dok se "ne ohladi". Dobro je imati kutak u razredu upravo za to - "hlađenje". Postoje različite igračke koje imaju umirujući karakter. Postoje različiti štapići ispunjeni tekućinom koja se polako prelijeva kako ih okrećemo, mekane loptice za stiskanje . . . Ako nemate kutak za opuštanje, dovoljno je uputiti učenika na određeno mjesto izvan grupe koja sudjeluje u aktivnosti te mu tako dati vremena da razmisli o svom ponašanju. Kada osjeti da je spreman prići nam i reći koje ponašanje mora promijeniti, dobiva drugu priliku za sudjelovanjem u grupi. To može potrajati i do 10 minuta. Ovisi koliko djetetu treba da se smiri.
Kazna može biti i pisanje refleksije o problemu, odnosno nepoželjnom ponašanju koje je učenik pokazao.
Učitelj ga može i kratko zadržati nakon nastave kako bi razgovarali o problemu. Možemo to nazvati individualnim informacijama za učenike.
Često se poseže za odlaskom ravnatelju ili pedagogu, no ne previše puta da se ne izgubi djelotvornost!
Pozivanje, odnosno kontaktiranje roditelja kako bi pronašli zajedničko rješenje.
Što ako se učenici kažnjavaju, a rezultata nema ni na vidiku? Što ne valja? Gdje je zapelo?
Znamo da je kazna djelotvorna jedino ako učenik prestane s nepoželjnim ponašanjem. Ako se nepoželjno ponašanje ponavlja, znači da se učenik zapravo nagrađuje. Možda zvuči čudno, ali da - možda kazna koju smo mu dali do njega dolazi u obliku nagrade. Ovo treba pokušati riješiti što prije jer se učenika zapravo uči da se nastavi nepoželjno ponašati.
Zato sada treba vidjeti od kuda dolazi ta nagrada?
Pažnja učitelja - Mnogo djece nedostaje pažnja. Ako učenik izaziva probleme, zna da ćemo mu dati pažnju. U ovom slučaju, za dijete je bolja ikakva pažnja, nego nikakva. Zato mu i "negativna" pažnja izaziva ugodu. Ako je u tome stvar, učitelj treba pokušati ignorirati ovakva ponašanja i pričekati kako će se razvijati situacija. Učenik jednostavno treba prestati dobivati ovakav oblik pažnje pa će imati manju potrebu izazivati probleme. Osim ignoriranja, može se posegnuti i za odgovarajućim oblikom kazne. Istovremeno, treba nagrađivati i poticati poželjno ponašanje.
Pažnja učenika - Ako učenici nepoželjno ponašanje jednog učenika doživljavaju zanimljivim, daju mu uzlet i dodatnu motivaciju da to čini i dalje. Pokušajmo ovo riješiti "u korijenu", odnosno što češćim zajedničkim aktivnostima međusobnog povezivanja. Učenici se trebaju ugodno i sigurno osjećati sa svojim učiteljem i drugim učenicima pa im neće biti u cilju priklanjati se nepodopštinama koje im ne idu u korist.
Razbijanje dosade - Učeniku je dosadno pa se zabavlja kako bi "preživio" sat. U ovom slučaju ga je dobro dodatno zaposliti. Ako brzo izvršava zadatke na satu, možda dodatna mozgalica, rebus, križaljka ili bojanka nije loša opcija.
5# Pretvori sve u igru
Postoje različiti načini za uspostavljanje pozitivne discipline u razredu, a najbolji način je igra. Učenicima je sve odmah zabavnije ako dodamo riječ - igra.
Glazbena kutija - Na početku dana možemo naviti glazbenu kutiju ili stvari odraditi na moderniji način uz YouTube ili sl. Naime, kada počne pjesma, učenicima je počelo odbrojavati vrijeme za smirivanje. Ako se smire prije nego što pjesma završi, mogu dobiti nagradu vezanu uz nešto što vole. Ovdje na red dolazi moć pozitivnog potkrepljenja pa učitelj učenicima može taj dan dati posebno slobodno vrijeme za crtanje, pjevanje, igranje na školskom igralištu . . .
Igra tišine - Učenicima prvo damo 5 sekundi da naprave buku, a onda na znak učitelja moraju biti potpuno mirni i tih što duže mogu. Možemo pokrenuti i štopericu pa reći nešto u stilu: "Da vidimo koliko dugo ćete izdržati ovaj put!" Ova fora ne može se koristiti često jer je toliko jednostavna da im brzo prestaje biti zanimljiva.
Slobodno vrijeme na kraju sata - Možemo im napomenuti na početku sata da je kraj sata rezerviran za slobodno vrijeme te da će tada moći raditi što žele. ALI - samo ako sve stignemo napraviti na vrijeme. Ako tijekom sata učitelj dugo čeka da se smire i usput pogledava na sat, učenici će se sjetiti da što učitelj duže čeka, to će im na kraju sata ostati manje slobodnog vremena.
Skladbe i pjesme slušamo u miru? - Primjerice, ako želimo da mirno slušaju glazbu, neka odglume slonove ili neku drugu životinju koja je slušajući glazbu brzo zaspala.
Ono što sam u svojoj praksi izvukla kao najvažniju stvar je stvaranje međusobnog poštovanja i empatije prema učenicima i obrnuto. To možemo graditi prijateljskim ponašanjem prema njima, no pritom znati da im nismo i ne možemo biti prijatelji.
Mi učitelji smo "veliki odrasli" koji uvažavamo njihove osjećaje i potrebe, slušamo ih, čujemo ih, pružamo im oslonac kada im je potrebno te im postavljamo granice i pravila unutar kojih se osjećaju sigurno. Pružamo im strukturu. Ako mi ne znamo što radimo, i oni će se pogubiti. Neće znati ispuniti očekivanja svoje okoline.
Budimo dobri, pristojni i dragi prema učenicima. Poštujmo ih i vratit će nam to natrag. Pomozimo im da nauče kako funkcioniraju odnosi ispunjeni ljubavi, empatijom i poštovanjem. Samo strpljivo, uporno i hrabro.
Lp,
Kommentare